Čovjek u željeznoj maski

Pitanje:
Tko je zapravo bio tajanstveni čovjek koji je desetljećima živio i umro sa željeznom maskom na licu?

Čovjek u željeznoj maski

Malo je povijesnih misterija koji su toliko dugo zaokupljali maštu ljudi kao priča o Čovjeku u željeznoj maski. Više od tri stoljeća povjesničari, književnici i istraživači pokušavaju odgovoriti na isto pitanje – tko je bio zatvorenik čiji je identitet bio toliko važan da je gotovo cijeli život proveo u strogoj izolaciji, pod stalnim nadzorom i s pokrivenim licem.

Njegova priča inspirirala je brojne romane, kazališne predstave i filmske adaptacije. Najpoznatiju verziju svijetu je predstavio Alexandre Dumas u romanu Vikont od Bragelonne, gdje je tajanstveni zatvorenik prikazan kao brat blizanac francuskog kralja Luja XIV. Ipak, književnost i povijest u ovom slučaju nisu isto.

Povijesni dokumenti potvrđuju da je tajanstveni zatvorenik doista postojao. Bio je premještan iz jedne utvrde u drugu, čuvali su ga najodaniji kraljevi ljudi, a njegov identitet skrivao se čak i od drugih zatvorenika. Ono što nikada nije sa sigurnošću utvrđeno jest razlog zbog kojeg je postao jedan od najčuvanijih ljudi u Francuskoj.

Francuska pod vlašću Kralja Sunca

Druga polovica 17. stoljeća bila je razdoblje kada je Francuska postajala najmoćnija država Europe.

Na prijestolju se nalazio Luj XIV., poznat kao Kralj Sunce. Njegova vladavina trajala je više od sedam desetljeća, što ga čini jednim od najdugovječnijih europskih monarha.

Luj XIV. izgradio je raskošni Versailles, ojačao kraljevsku vlast i vodio brojne ratove kojima je nastojao proširiti francuski utjecaj.

Istodobno je pažljivo kontrolirao informacije koje bi mogle ugroziti njegov autoritet.

U takvom političkom okruženju nije bilo neobično da se pojedini državni zatvorenici drže u potpunoj tajnosti.

No nijedan nije izazvao toliko pitanja kao čovjek čije se pravo ime nije smjelo izgovoriti.

Prvi tragovi tajanstvenog zatvorenika

Najstariji pouzdani podaci pojavljuju se 1669. godine.

Francuski ministar rata, markiz de Louvois, poslao je pismo upravitelju zatvora Pignerol, Bénigneu Dauvergneu de Saint-Marsu.

U pismu najavljuje dolazak zatvorenika koji se vodi pod imenom Eustache Dauger.

Naglašava da zatvorenik mora biti čuvan pod posebnim uvjetima.

Nije smio razgovarati s drugim ljudima, a ako bi pokušao otkriti svoj identitet ili druge povjerljive informacije, stražari su imali ovlasti poduzeti najstrože mjere.

Takve upute bile su neuobičajene čak i za tadašnje političke zatvorenike.

Od samog početka bilo je jasno da vlasti skrivaju nešto mnogo važnije od običnog kriminalca.

Čovjek koji je slijedio svog tamničara

Saint-Mars nije bio običan upravitelj zatvora.

Bio je čovjek kojemu je kralj vjerovao u najosjetljivijim poslovima.

Tijekom godina premještao se iz jedne utvrde u drugu, a tajanstveni zatvorenik uvijek je putovao s njim.

Najprije je boravio u Pignerolu, zatim u tvrđavi Exilles, nakon toga na otoku Sainte-Marguerite u Sredozemlju, a na kraju u pariškoj Bastilji.

Takav način premještanja bio je vrlo neobičan.

Činilo se da zatvorenik nije bio vezan uz određeni zatvor nego uz čovjeka kojemu je povjerena njegova tajna.

Je li doista nosio željeznu masku

Naziv Čovjek u željeznoj maski poznat je gotovo svima, ali stvarnost je nešto drukčija.

Većina povjesničara smatra da zatvorenik nije stalno nosio željeznu masku.

Dokumenti iz tog vremena češće spominju masku od crnog baršuna ili tamne tkanine.

Željezna maska vjerojatno je nastala kasnije, kada su pisci i kroničari tijekom 18. stoljeća priču učinili dramatičnijom.

Bez obzira na materijal od kojeg je bila izrađena, svrha maske bila je jasna.

Nitko nije smio prepoznati lice zatvorenika.

To je dodatno potaknulo nagađanja da je riječ o osobi iznimno visokog društvenog položaja.

Smrt u Bastilji

Tajanstveni zatvorenik umro je 19. studenoga 1703. godine u Bastilji.

U zatvorskim zapisima navodi se da je pokopan pod imenom Marchioly ili Marchialy, što je odmah izazvalo dodatne sumnje.

Njegova odjeća i osobni predmeti navodno su uništeni.

Ćelija u kojoj je boravio temeljito je očišćena, a pojedini izvori tvrde da su čak i zidovi ponovno obojeni kako bi se uklonili svi tragovi.

Takvo postupanje bilo je krajnje neuobičajeno.

Ako je zatvorenik bio običan čovjek, zašto su vlasti poduzele toliko mjera kako bi sakrile svaki detalj njegova života?

Najpoznatija teorija

Najpoznatija teorija pojavila se tijekom 18. stoljeća.

Prema njoj, zatvorenik je bio brat blizanac kralja Luja XIV.

Navodno je njegovo postojanje predstavljalo prijetnju legitimnosti prijestolja pa je cijeli život proveo u tajnom zatočeništvu.

Ovu je verziju posebno proslavio Alexandre Dumas.

Iako zvuči privlačno, povjesničari ističu da za nju ne postoje vjerodostojni dokazi.

Kraljevski arhivi i suvremeni izvori ne potvrđuju postojanje drugog kraljičina sina.

Unatoč tome, upravo je ta teorija postala najpoznatija u popularnoj kulturi.

Eustache Dauger

Danas velik broj stručnjaka smatra da je najvjerojatnije riječ o čovjeku po imenu Eustache Dauger.

Njegov identitet nije potpuno razjašnjen.

Moguće je da je bio sluga koji je znao državne tajne ili osoba povezana s političkim spletkama na kraljevskom dvoru.

Drugi vjeruju da je bio uključen u financijske prijevare ili osjetljive diplomatske poslove.

Problem je u tome što gotovo nijedan dokument ne objašnjava zašto bi upravo on zaslužio tako strogo čuvanje.

To ostavlja prostor za nove teorije.

Druge pretpostavke

Tijekom stoljeća pojavile su se desetine različitih objašnjenja.

Neki su tvrdili da je zatvorenik bio nezakoniti sin kardinala Mazarina.

Drugi su vjerovali da je riječ o talijanskom plemiću Ercoleu Antoniju Mattioliju koji je izdao povjerljive državne pregovore.

Spominjali su se čak i visoki vojni časnici, diplomati i članovi kraljevske obitelji.

Svaka teorija pokušava objasniti zašto je identitet bio toliko važan da je morao ostati skriven do smrti.

Nijedna, međutim, nije uspjela uvjeriti većinu povjesničara.

Misterij koji traje više od tri stoljeća

Za razliku od mnogih drugih povijesnih zagonetki, priča o Čovjeku u željeznoj maski temelji se na stvarnim dokumentima.

Znamo da je zatvorenik postojao.

Znamo da je bio pod posebnim nadzorom.

Znamo da su francuske vlasti uložile velik trud kako bi sakrile njegov identitet.

Ono što ne znamo jest razlog.

Možda je bio običan čovjek koji je znao previše.

Možda je bio politički protivnik.

Možda je njegova prava uloga bila toliko osjetljiva da su je vlasti uspjele zauvijek sakriti.

Više od 320 godina nakon njegove smrti pitanje njegova identiteta i dalje ostaje jedno od najvećih neriješenih poglavlja europske povijesti.