Kad je vulkan promijenio klimu cijelog planeta

Početkom 19. stoljeća planina Tambora na otoku Sumbawa u današnjoj Indoneziji nije privlačila posebnu pozornost. 

Radilo se o velikom vulkanu koji stoljećima nije pokazivao ozbiljnije znakove aktivnosti. Stanovnici okolnih područja živjeli su u njegovoj sjeni, baveći se poljoprivredom, ribarstvom i trgovinom. Nitko nije mogao naslutiti da će upravo taj vulkan uskoro izazvati jednu od najvećih prirodnih katastrofa u novijoj ljudskoj povijesti.

Početkom travnja 1815. godine iz unutrašnjosti planine počeli su se čuti snažni zvukovi nalik topovskim udarima. Na obližnjim otocima ljudi su vjerovali da se negdje odvija velika pomorska bitka. Neki su čak organizirali manje skupine kako bi istražili odakle dolaze neobični zvukovi. Nekoliko dana kasnije postalo je jasno da se ne radi o ratnom sukobu nego o vulkanu koji se budi nakon dugog razdoblja mirovanja.

Dana 10. travnja 1815. uslijedila je glavna erupcija. Eksplozija je bila toliko snažna da se njezin zvuk čuo više od dvije tisuće kilometara daleko. Ogromne količine pepela, kamenja i plinova izbačene su visoko u atmosferu. Neki znanstvenici procjenjuju da je stup vulkanskog materijala dosegao visinu veću od četrdeset kilometara.

Područje oko vulkana pretvorilo se u pakao. Užareni piroklastični tokovi uništavali su sela, šume i poljoprivredna zemljišta. Tisuće ljudi poginule su gotovo trenutačno. Mnogi stanovnici nisu imali nikakvu mogućnost bijega. Čitave zajednice nestale su u samo nekoliko sati.

No ono što je uslijedilo pokazalo se još pogubnijim od same erupcije. Ogromne količine sumpornih spojeva i vulkanske prašine nastavile su putovati atmosferom mjesecima nakon eksplozije. Te čestice počele su reflektirati dio Sunčeve svjetlosti natrag u svemir, zbog čega je temperatura na Zemlji počela padati.

Tijekom 1816. godine posljedice su postale vidljive diljem svijeta. 

Kasnije će ta godina postati poznata kao Godina bez ljeta. Na područjima Sjeverne Amerike gdje se u lipnju očekivalo toplo vrijeme padali su snijeg i led. Poljoprivrednici su ostajali bez uroda, a usjevi su propadali zbog neuobičajenih mrazova.

U saveznim državama poput Vermonta, New Hampshirea i New Yorka ljudi su usred ljeta ložili peći kako bi se ugrijali. Mnogi su vjerovali da se događa neka vrsta božje kazne jer nitko nije znao pravi uzrok neobičnih vremenskih pojava.

Europa je također osjetila posljedice vulkanske erupcije. Dugotrajne kiše, hladno vrijeme i loši urodi izazvali su ozbiljnu nestašicu hrane. Cijene kruha i žitarica naglo su porasle. U mnogim gradovima izbili su neredi jer stanovništvo više nije moglo kupovati osnovne namirnice.

U Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj i drugim europskim državama glad je pogodila stotine tisuća ljudi. Pojedine obitelji bile su prisiljene prodavati svoju imovinu kako bi preživjele. U nekim regijama zabilježeni su i povećani slučajevi bolesti povezanih s pothranjenošću.

Posljedice su se osjećale i u Aziji. Promijenjeni monsuni uzrokovali su poremećaje u poljoprivredi Kine i Indije. Neka područja pogodile su velike suše, dok su druga bila izložena neuobičajeno obilnim kišama. Rezultat su bili slabi prinosi i dodatni problemi s opskrbom hranom.

Zanimljivo je da je ova katastrofa ostavila trag i u svijetu umjetnosti. Tijekom hladnog i kišnog ljeta 1816. nekoliko književnika boravilo je uz Ženevsko jezero. Zbog lošeg vremena bili su prisiljeni većinu vremena provoditi u zatvorenim prostorima. Među njima se nalazila i mlada Mary Shelley. Upravo tijekom tih dana nastala je ideja za roman Frankenstein, jedno od najpoznatijih književnih djela svih vremena.

Neobične posljedice erupcije primijetili su i umjetnici. U godinama nakon katastrofe mnogi su slikari prikazivali izrazito crvene i narančaste zalaske sunca. Danas znanstvenici smatraju da su te neobične boje bile posljedica vulkanskih čestica koje su još uvijek bile prisutne u atmosferi.

Tambora je prije erupcije bila visoka više od četiri tisuće metara. Nakon eksplozije izgubila je velik dio svog vrha. Danas se na mjestu nekadašnjeg vrha nalazi golema kaldera promjera nekoliko kilometara koja svjedoči o razmjerima katastrofe.

Iako je od erupcije prošlo više od dva stoljeća, ona i dalje predstavlja važan podsjetnik koliko priroda može utjecati na ljudsku civilizaciju. Jedan vulkan na udaljenom otoku uspio je promijeniti vremenske prilike, gospodarstvo i svakodnevni život ljudi na gotovo cijelom planetu. Mnogi povjesničari smatraju da je upravo Tambora odgovorna za jednu od najvećih globalnih klimatskih kriza prije modernog doba.