Tajni grad ispod Pekinga

Pitanje:
Je li ispod Pekinga doista izgrađen tajni podzemni grad za milijune ljudi?

Tajni grad ispod Pekinga

Ispod užurbanih ulica kineske prijestolnice nalazi se malo poznati svijet tunela, skloništa i podzemnih prostorija koji je desetljećima bio obavijen velom tajne. Tijekom vrhunca Hladnog rata kineske vlasti pokrenule su jedan od najvećih projekata civilne zaštite u modernoj povijesti, stvarajući golemu podzemnu mrežu ispod Pekinga.

Prema službenim procjenama, podzemni kompleks bio je osmišljen kako bi u slučaju rata pružio utočište milijunima stanovnika grada. Neki su ga nazivali podzemnim Pekingom, dok su strani mediji često koristili naziv "tajni grad ispod Pekinga".

Iako je dio tog sustava danas poznat javnosti, mnogi detalji još uvijek nisu potpuno razjašnjeni. Koliko je mreža doista velika, koje su joj bile stvarne mogućnosti i postoji li još uvijek dio kompleksa koji nikada nije prikazan javnosti pitanja su koja izazivaju zanimanje već desetljećima.

Priča o podzemnom Pekingu vodi u razdoblje kada je svijet živio pod prijetnjom nuklearnog rata.

Kina i strah od nuklearnog sukoba

Šezdesete godine 20. stoljeća bile su jedno od najnapetijih razdoblja Hladnog rata.

Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez gomilali su nuklearno oružje, dok su političke krize često prijetile prerasti u otvoreni sukob.

Kina se u tom razdoblju našla u posebno osjetljivoj situaciji.

Nakon početnog savezništva sa Sovjetskim Savezom odnosi između dviju komunističkih sila počeli su se naglo pogoršavati. Krajem šezdesetih godina napetosti su dosegle razinu na kojoj su obje strane ozbiljno razmatrale mogućnost oružanog sukoba.

Godine 1969. došlo je čak i do graničnih sukoba između kineskih i sovjetskih snaga.

Kinesko vodstvo počelo je strahovati da bi eventualni rat mogao uključivati nuklearno oružje.

U takvim okolnostima donesena je odluka o izgradnji ogromnog sustava skloništa.

Mao Zedong i velika podzemna obrana

Projekt je pokrenut tijekom vladavine kineskog vođe Mao Zedonga.

Stanovništvu je poručeno da se pripremi za mogućnost velikog rata. Širom zemlje gradila su se skloništa, bunkeri i obrambeni objekti.

Najambiciozniji projekt pokrenut je upravo u Pekingu.

Izgradnja je započela krajem šezdesetih godina, a u radovima su sudjelovali vojnici, radnici i brojni stanovnici grada.

Cilj nije bio izgraditi nekoliko bunkera nego stvoriti podzemni sustav koji bi mogao funkcionirati kao alternativni grad.

Planeri su vjerovali da bi stanovnici u slučaju nuklearnog napada mogli preživjeti dovoljno dugo da se organizira nastavak života i upravljanja državom.

Grad ispod grada

Prema dostupnim podacima, podzemni kompleks protezao se ispod velikog dijela središnjeg Pekinga.

Tuneli su povezivali različite četvrti i omogućavali kretanje bez izlaska na površinu.

Unutar sustava nalazile su se prostorije za stanovanje, skladišta hrane, medicinski prostori i komunikacijski centri.

Neka skloništa bila su opremljena bunarima kako bi se osigurala pitka voda čak i tijekom dugotrajne izolacije.

Projektanti su predvidjeli i sustave ventilacije koji su trebali omogućiti cirkulaciju zraka u slučaju napada.

Prema kineskim izvorima, kompleks je mogao primiti milijune ljudi.

To ga čini jednim od najvećih podzemnih sustava civilne zaštite ikada izgrađenih.

Tajni ulazi diljem grada

Jedna od najzanimljivijih značajki podzemnog Pekinga bili su brojni skriveni ulazi.

Mnogi su se nalazili unutar stambenih zgrada, škola, tvornica i javnih objekata.

U slučaju opasnosti stanovnici su trebali brzo pronaći najbliži ulaz i spustiti se pod zemlju.

Neki prolazi bili su dovoljno široki za veći broj ljudi, dok su drugi služili kao pomoćni izlazi za nuždu.

Dio ulaza bio je pažljivo prikriven kako bi se smanjila mogućnost njihove identifikacije tijekom eventualnog napada.

Takva mreža omogućavala je relativno brzo premještanje velikog broja ljudi u zaklon.

Što se nalazilo unutar kompleksa

Tijekom godina pojavile su se brojne informacije o sadržaju podzemnog grada.

Neki dijelovi navodno su sadržavali škole, prostorije za sastanke, skladišta hrane i radionice.

Postojali su čak i planovi za privremene bolnice.

Kineske vlasti željele su osigurati mogućnost funkcioniranja grada čak i ako bi površina bila ozbiljno oštećena.

Zbog toga su pojedini dijelovi sustava projektirani kao samoodržive cjeline.

Mnogi detalji nikada nisu službeno potvrđeni, ali dostupni dokumenti pokazuju da je projekt bio mnogo ambiciozniji od običnog skloništa.

Otvaranje dijela kompleksa javnosti

Nakon završetka Hladnog rata prijetnja nuklearnog sukoba znatno se smanjila.

Velik dio podzemnog sustava izgubio je prvobitnu svrhu.

Početkom 2000-ih kineske vlasti otvorile su određene dijelove kompleksa za posjetitelje.

Turisti su mogli razgledati tunele, prostorije i skloništa koja su desetljećima bila zatvorena za javnost.

Posjetitelji su tako dobili rijedak uvid u projekt koji je nastao tijekom jednog od najnapetijih razdoblja moderne povijesti.

Međutim, otvoren je samo mali dio ukupnog sustava.

To je dodatno potaknulo nagađanja o tome što se nalazi u ostatku mreže.

Teorije i nagađanja

Kao i mnogi veliki podzemni kompleksi, i ovaj je postao predmet brojnih teorija.

Neki vjeruju da postoje dijelovi koji nikada nisu prikazani javnosti.

Drugi tvrde da se ispod Pekinga nalaze dodatni vojni objekti povezani s državnim vrhom.

Pojedine teorije govore o tajnim zapovjednim centrima, podzemnim željeznicama i skladištima vojne opreme.

Za većinu takvih tvrdnji ne postoje čvrsti dokazi.

Ipak, činjenica da je velik dio sustava ostao nedovoljno istražen u očima javnosti omogućila je nastanak brojnih nagađanja.

Život pod zemljom u 21. stoljeću

Zanimljivo je da su pojedini dijelovi podzemnog Pekinga tijekom 1990-ih i 2000-ih pronašli novu namjenu.

Zbog visokih cijena stanovanja neki su prostori pretvoreni u jeftine podzemne smještaje.

Tisuće ljudi živjele su godinama u bivšim skloništima.

Takva praksa izazvala je brojne rasprave o sigurnosti i kvaliteti života.

Kasnije su vlasti počele ograničavati korištenje podzemnih prostora za stanovanje, ali fenomen je pokazao koliko je golema infrastruktura ostala sačuvana desetljećima nakon završetka Hladnog rata.

Nasljeđe podzemnog Pekinga

Podzemni grad ispod Pekinga ostaje jedan od najvećih i najneobičnijih projekata civilne zaštite ikada izgrađenih.

Nastao je u vremenu kada je mogućnost nuklearnog rata izgledala vrlo stvarno, a države širom svijeta ulagale su ogromna sredstva u skloništa i obrambene sustave.

Za razliku od mnogih drugih projekata iz tog razdoblja, podzemni Peking nije bio zamišljen samo kao bunker nego kao golema mreža sposobna privremeno održavati život milijuna ljudi.

I danas, dok milijuni stanovnika prolaze ulicama kineske prijestolnice, ispod njihovih nogu nalazi se podsjetnik na razdoblje kada je strah od globalnog rata oblikovao čitave gradove.