Car koji je proglasio rat moru

Car koji je proglasio rat moru

Među brojnim vladarima Rimskog Carstva malo je onih čije ime izaziva toliko rasprava kao Kaligula. Tijekom gotovo dvije tisuće godina postao je simbol ekscentričnosti, samovolje i političkog kaosa. Brojne priče o njegovu životu zvuče toliko nevjerojatno da se često postavlja pitanje gdje završavaju činjenice, a počinje propaganda njegovih protivnika.

Jedna od najpoznatijih priča govori da je rimski car Kaligula objavio rat moru, naredio vojnicima da napadnu valove i nakon pobjede prikupi školjke kao ratni plijen. Ako je priča istinita, riječ je o jednom od najbizarnijih događaja u povijesti Rimskog Carstva.

No stvarnost je, kao i mnogo puta u antičkoj povijesti, složenija od legende koja se razvijala stoljećima. Kako je nastala priča o caru koji je ratovao protiv mora i što se zapravo dogodilo na obalama sjeverne Europe?

Mladić koji je postao gospodar Rimskog Carstva

Kaligula je rođen 12. godine pod imenom Gaj Julije Cezar Germanik.

Njegov otac Germanik bio je jedan od najpopularnijih rimskih vojskovođa, a obitelj je uživala velik ugled među stanovništvom i vojskom. Nadimak Kaligula dobio je još kao dijete. Dok je boravio u vojnim logorima, nosio je male vojničke čizme koje su legionari nazivali caligae.

Nakon smrti cara Tiberija 37. godine Kaligula je postao novi vladar Rimskog Carstva.

U početku je bio iznimno popularan. Stanovnici Rima slavili su njegov dolazak na vlast, očekujući povratak stabilnosti nakon posljednjih godina Tiberijeve vladavine.

Prvih nekoliko mjeseci činilo se da će biti uspješan car.

Međutim, situacija se ubrzo promijenila.

Promjena koja je šokirala Rim

Nekoliko mjeseci nakon dolaska na vlast Kaligula je teško obolio.

Povjesničari ni danas nisu sigurni o kojoj se bolesti radilo. Neki pretpostavljaju da je riječ bila o teškoj infekciji, dok drugi spominju moguće neurološke probleme.

Nakon oporavka njegovo ponašanje postalo je sve nepredvidljivije.

Počeo je donositi neobične odluke, sukobljavati se sa senatorima i pokazivati sve veće nepovjerenje prema ljudima iz svoje okoline.

Naredio je smaknuća brojnih političkih protivnika, povećao poreze i trošio golema sredstva na raskošne projekte.

Dio antičkih autora upravo u tom razdoblju vidi početak njegove reputacije "ludog cara".

Treba imati na umu da su mnogi povjesničari koji su pisali o Kaliguli bili povezani sa senatskim krugovima koji su ga mrzili. Zbog toga pojedine priče treba promatrati oprezno.

Planirana invazija na Britaniju

Godine 39. i 40. Kaligula je počeo pripreme za vojnu kampanju na sjeverozapadu Europe.

Rimsko Carstvo tada još nije osvojilo Britaniju. Otok je stoljećima privlačio pozornost rimskih vladara zbog svojeg bogatstva i strateškog položaja.

Julije Cezar proveo je dvije vojne ekspedicije u Britaniji, ali nije uspostavio trajnu vlast.

Kaligula je želio postići ono što njegovi prethodnici nisu uspjeli.

Na obalama današnje Francuske okupio je značajne vojne snage. Tisuće legionara čekale su zapovijed za prelazak La Manchea.

Tada se dogodilo nešto što će kasnije postati predmetom brojnih rasprava.

Naredba koja je ušla u povijest

Najpoznatiji opis događaja dolazi od rimskog povjesničara Svetonija.

Prema njegovu zapisu, Kaligula je postrojio vojsku uz obalu, okrenuo vojnike prema moru i izdao naredbu za napad.

Legionari su navodno morali zamahnuti oružjem prema valovima i izvesti simboličan napad na more.

Nakon toga car je naredio prikupljanje školjki koje su trebale predstavljati ratni plijen osvojen od oceana.

Priča je zvučala toliko apsurdno da je stoljećima služila kao dokaz njegove navodne ludosti.

Brojni autori koristili su upravo taj događaj kako bi prikazali Kaligulu kao čovjeka koji je izgubio dodir sa stvarnošću.

No povjesničari danas upozoravaju da priču ne treba prihvatiti doslovno.

Što se možda stvarno dogodilo

Moderni istraživači nude nekoliko mogućih objašnjenja.

Prema jednoj teoriji, Kaligula je doista planirao invaziju Britanije, ali su se pojavili logistički problemi ili pobuna među vojnicima. Umjesto otvorenog priznanja neuspjeha organizirao je ceremoniju kojom je pokušao prikazati situaciju kao uspjeh.

Druga teorija sugerira da je riječ o pogrešnom tumačenju starih izvora.

Latinski izrazi korišteni u zapisima mogli su imati simboličko značenje. Ono što su kasniji autori prikazali kao rat protiv mora možda je zapravo bila vojna vježba ili ceremonijalna demonstracija moći.

Postoji i mogućnost da su politički protivnici namjerno preuveličali događaj nakon njegove smrti.

Kaligula je ubijen 41. godine, a mnogi novi vladari imali su interes prikazati ga kao nesposobnog i neuravnoteženog vladara.

U antičkom Rimu uništavanje ugleda bivših careva bila je česta politička praksa.

Školjke kao ratni plijen

Najneobičniji dio cijele priče odnosi se na školjke.

Svetonije tvrdi da je Kaligula naredio vojnicima da ih skupljaju kao dokaz pobjede nad oceanom.

Neki suvremeni povjesničari smatraju da je ovdje možda došlo do pogrešnog prijevoda ili krivog razumijevanja izraza korištenih u izvornim dokumentima.

Postoje pretpostavke da se riječ koju su kasniji autori preveli kao školjke mogla odnositi na određenu vrstu vojne opreme ili simboličnih trofeja.

Drugi smatraju da je Kaligula jednostavno želio organizirati neobičnu ceremoniju kojom bi obilježio završetak kampanje.

Budući da ne postoje suvremeni izvori koji detaljno opisuju događaj, konačan odgovor vjerojatno nikada neće biti poznat.

Car koji je želio biti bog

Priče o ratu protiv mora nisu jedine koje su pratile Kaligulu.

Antički izvori navode da je zahtijevao gotovo božansko štovanje još za života. Navodno se uspoređivao s bogovima, pojavljivao u njihovim odorama i tražio da mu se iskazuje posebna počast.

Jedna od najpoznatijih priča tvrdi da je želio svog konja Incitatusa imenovati konzulom.

Kao i kod mnogih drugih anegdota, povjesničari nisu sigurni koliko je priča vjerodostojna.

Moguće je da je riječ o satiričnom prikazu njegova odnosa prema Senatu. Ako je priča izmišljena, njezina je svrha bila pokazati koliko je malo poštovao rimsku političku elitu.

Bez obzira na istinitost pojedinih epizoda, jasno je da je Kaligula izazivao duboke podjele među suvremenicima.

Ubojstvo u palači

Kaligulina vladavina završila je naglo.

Početkom 41. godine skupina pripadnika Pretorijanske garde organizirala je urotu protiv cara.

U siječnju iste godine napadnut je i ubijen unutar carskih odaja.

Imao je samo 28 godina.

Njegova smrt označila je kraj jedne od najkontroverznijih vladavina u rimskoj povijesti.

Na prijestolje je ubrzo došao njegov stric Klaudije, koji će nekoliko godina kasnije doista pokrenuti uspješnu invaziju Britanije.

Zašto priča i dalje izaziva rasprave

Priča o Kaliguli i ratu protiv mora preživjela je gotovo dva tisućljeća jer se nalazi na granici između povijesti i legende.

S jedne strane postoje antički izvori koji opisuju događaj. S druge strane, ti su izvori nastali desetljećima nakon njegove smrti i često su pisani od autora koji nisu skrivali negativno mišljenje o caru.

Zbog toga suvremeni povjesničari pokušavaju odvojiti stvarne događaje od političke propagande.

Je li Kaligula doista naredio vojsci da napadne valove ili je riječ o priči koju su njegovi protivnici pretvorili u simbol ludosti, pitanje je koje i danas nema potpuno siguran odgovor.

Ono što je sigurno jest da je upravo taj događaj postao jedna od najpoznatijih i najneobičnijih epizoda u povijesti Rimskog Carstva.