Žena koja je vladala kao muškarac

Pitanje:
Kako je žena prije 3500 godina uspjela postati faraon u društvu kojim su vladali muškarci?

Žena koja je vladala kao muškarac

Malo je osoba u staroegipatskoj povijesti koje su uspjele toliko zbuniti povjesničare kao faraonka Hatšepsut. Tijekom gotovo dvadeset godina bila je jedna od najmoćnijih osoba tadašnjeg svijeta, upravljala je golemim carstvom, gradila monumentalne građevine i vodila međunarodnu politiku.

Ipak, stoljećima nakon njezine smrti mnogi nisu ni znali da je postojala.

Razlog tome nije bio nedostatak dokaza, već činjenica da su njezino ime i lik sustavno uklanjani iz brojnih spomenika. Oni koji su došli nakon nje pokušali su izbrisati uspomenu na ženu koja je preuzela titulu faraona i vladala kao muškarac.

Danas se Hatšepsut smatra jednom od najuspješnijih vladarica starog Egipta, a njezina priča pruža rijedak pogled u svijet u kojem su politička moć, religija i tradicija bili gotovo potpuno rezervirani za muškarce.

Egipat na vrhuncu moći

Hatšepsut je živjela tijekom 18. dinastije, jednog od najuspješnijih razdoblja egipatske povijesti.

To je bilo vrijeme kada se Egipat pretvarao u veliku silu. Njegove vojske širile su utjecaj prema Nubiji na jugu i Levantu na sjeveroistoku, dok su bogatstvo i trgovina donosili ogromne prihode kraljevskoj riznici.

Rođena je oko 1507. godine prije Krista kao kći faraona Tutmozisa I. Kao članica kraljevske obitelji od najranije je dobi bila uključena u politički i vjerski život dvora.

Za razliku od većine žena tog vremena, imala je pristup obrazovanju i ceremonijama koje su bile rezervirane za najviši sloj društva.

Već tada stjecala je iskustva koja će kasnije imati presudnu ulogu u njezinu usponu na vlast.

Put prema prijestolju

Kako bi se očuvala dinastička stabilnost, Hatšepsut se udala za svog polubrata Tutmozisa II., koji je nakon smrti njihova oca postao faraon.

Takvi brakovi bili su uobičajeni među egipatskim vladarskim obiteljima.

Nakon relativno kratke vladavine Tutmozis II. umro je ostavivši prijestolje svom sinu Tutmozisu III. Problem je bio u tome što je novi nasljednik još uvijek bio dijete.

Hatšepsut je isprva preuzela ulogu regentice i trebala je upravljati državom dok dječak ne postane dovoljno star za samostalnu vladavinu.

Nitko tada nije očekivao da će napraviti korak koji će promijeniti tijek egipatske povijesti.

Proglašenje faraonom

Nekoliko godina nakon smrti svog supruga Hatšepsut je donijela iznimno hrabru odluku.

Umjesto da ostane regentica, proglasila se faraonom.

Takav potez bio je gotovo nezamisliv.

Egipatska tradicija smatrala je faraona zemaljskim predstavnikom bogova, a ta je uloga gotovo uvijek pripadala muškarcima.

Hatšepsut je zato morala pronaći način da opravda svoju vlast.

Počela je isticati svoje kraljevsko podrijetlo i tvrdila da su bogovi odredili upravo nju za vladaricu Egipta.

Na reljefima i kipovima prikazivala se u tradicionalnoj faraonskoj odjeći, noseći kraljevsku krunu i umjetnu bradu koja je simbolizirala faraonski autoritet.

Nije pokušavala sakriti da je žena, ali je preuzela vizualne simbole povezane s muškim vladarima.

Vladavina bez velikih ratova

Za razliku od mnogih faraona koji su slavu gradili na vojnim osvajanjima, Hatšepsut je najveći dio svoje vladavine posvetila unutarnjem razvoju države.

Egipat je tijekom njezina razdoblja uživao relativnu stabilnost.

Umjesto skupih ratova ulagalo se u trgovinu, infrastrukturu i graditeljske projekte.

Takva politika pokazala se iznimno uspješnom.

Državna blagajna punila se prihodima od trgovine, a stanovništvo je živjelo u razdoblju prosperiteta.

To je omogućilo financiranje nekih od najimpresivnijih građevinskih projekata u egipatskoj povijesti.

Ekspedicija u zemlju Punt

Jedan od najpoznatijih događaja tijekom njezine vladavine bila je trgovačka ekspedicija u tajanstvenu zemlju Punt.

Povjesničari još uvijek nisu potpuno sigurni gdje se to područje nalazilo. Najčešće se spominju dijelovi današnje Eritreje, Somalije ili obale Crvenog mora.

Ekspedicija je donijela velike količine zlata, egzotičnih životinja, tamjana, ebanovine i drugih vrijednih proizvoda.

Na zidovima njezina hrama prikazani su detaljni prizori tog putovanja.

Riječ je o jednom od najbolje dokumentiranih trgovačkih pothvata iz starog Egipta.

Uspjeh ekspedicije dodatno je učvrstio Hatšepsutin ugled među egipatskim plemstvom i svećenstvom.

Hram koji i danas oduzima dah

Najpoznatiji spomenik povezan s Hatšepsut nalazi se na zapadnoj obali Nila, u blizini današnjeg Luksora.

Riječ je o veličanstvenom hramu Deir el-Bahri.

Smješten pod strmim liticama pustinje, hram se smatra jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća starog Egipta.

Njegove terase, kolonade i reljefi i danas privlače milijune posjetitelja.

Na zidovima se nalaze prikazi njezina božanskog podrijetla, političkih uspjeha i trgovačkih ekspedicija.

Građevina je trebala pokazati moć njezine vladavine i osigurati da njezino ime bude zapamćeno kroz stoljeća.

Dogodilo se upravo suprotno.

Pokušaj brisanja iz povijesti

Nakon Hatšepsutine smrti vlast je u potpunosti preuzeo Tutmozis III.

Nekoliko desetljeća kasnije započelo je sustavno uklanjanje njezina imena s brojnih spomenika.

Reljefi su uništavani, kipovi rušeni, a natpisi brisani.

Povjesničari dugo nisu bili sigurni zašto se to dogodilo.

Jedna teorija tvrdi da je Tutmozis III. želio učvrstiti legitimitet svoje dinastije uklanjanjem uspomene na ženu koja je preuzela titulu faraona.

Drugi smatraju da se radilo o pokušaju vraćanja tradicionalnog slijeda muških vladara.

Bez obzira na razlog, posljedice su bile goleme.

Tisućama godina Hatšepsut je ostala gotovo zaboravljena.

Ponovno otkrivanje faraonke

Tek tijekom 19. stoljeća europski arheolozi počeli su povezivati različite natpise, kipove i ostatke građevina s jednom osobom.

Postupno je postalo jasno da je riječ o ženi koja je desetljećima upravljala Egiptom.

Nova otkrića omogućila su rekonstrukciju njezina života i političke karijere.

Dodatni napredak dogodio se početkom 21. stoljeća kada su egiptolozi identificirali mumiju za koju se vjeruje da pripada upravo Hatšepsut.

Time je jedna od najzanimljivijih osoba starog svijeta ponovno dobila mjesto koje joj pripada u povijesti.

Nasljeđe jedne od najuspješnijih vladarica

Hatšepsut nije ostala zapamćena po velikim bitkama ili osvajačkim pohodima.

Njezina vladavina pokazala je da se stabilnost, trgovina i razvoj države mogu pretvoriti u jednako snažan temelj moći kao i vojni uspjesi.

U vremenu kada su gotovo svi vladari bili muškarci uspjela je preuzeti najvišu funkciju u Egiptu i zadržati je gotovo dva desetljeća.

Njezini hramovi, spomenici i zapisi i danas svjedoče o razdoblju u kojem je jedna žena uspjela postati faraon i upravljati jednom od najvećih civilizacija antičkog svijeta.