Pitanje:
Jesu li srednjovjekovni vojnici doista koristili mačke kao oružje tijekom opsade jednog grada?
Opsada u kojoj su mačke postale oružje
Povijest ratovanja prepuna je neobičnih taktika. Vojske su koristile zapaljive smjese, katapulte, ratne slonove, otrovne strijele, podzemne tunele i brojne druge metode kako bi slomile protivnika. Ipak, malo koja priča zvuči toliko nevjerojatno kao ona prema kojoj su mačke korištene kao oružje tijekom jedne srednjovjekovne opsade.
Prema zapisima koji su sačuvani do danas, perzijski vladar Kambiz II. tijekom pohoda na Egipat iskoristio je posebno mjesto koje su mačke imale u egipatskoj religiji. Njegovi vojnici navodno su na bojište donijeli mačke i druge životinje kako bi oslabili volju Egipćana za borbom.
Ako je priča istinita, riječ je o jednom od najstarijih primjera psihološkog ratovanja u povijesti. Međutim, kao i kod mnogih događaja iz antičkog svijeta, povjesničari i danas raspravljaju koliko je toga doista bilo onako kako opisuju stari izvori.
Egipat uoči perzijske invazije
Sredinom 6. stoljeća prije Krista Egipat je bio jedna od posljednjih velikih neovisnih sila na Bliskom istoku.
Na prijestolju se nalazio faraon Psametik III., mladi vladar koji je naslijedio svog oca Ahmoza II. upravo u trenutku kada se Perzijsko Carstvo nalazilo na vrhuncu svoje moći.
Perzijanci su pod vodstvom Kira Velikog već osvojili Medijsko Kraljevstvo, Lidiju i Babilon.
Nakon Kirove smrti vlast je preuzeo njegov sin Kambiz II., koji je odlučio proširiti carstvo prema Egiptu.
Za razliku od prethodnih osvajanja, ovaj pohod predstavljao je velik izazov.
Egipat je bio zaštićen pustinjama, dobro utvrđenim gradovima i snažnom vojskom.
Zašto su mačke bile toliko važne Egipćanima
Da bi se razumjela priča o neobičnoj taktici, potrebno je razumjeti položaj mačaka u starom Egiptu.
Egipćani nisu mačke promatrali samo kao korisne životinje koje love glodavce.
One su bile povezane s božicom Bastet, zaštitnicom doma, plodnosti i obitelji.
U mnogim gradovima postojali su hramovi posvećeni Bastet, a ubijanje mačke smatralo se teškim zločinom.
Arheolozi su pronašli tisuće mumificiranih mačaka koje svjedoče o njihovoj važnosti u egipatskoj religiji.
Brojni antički autori navode da su stanovnici bili spremni riskirati vlastiti život kako bi spasili mačku od požara ili druge opasnosti.
Upravo je to, prema legendi, Kambiz odlučio iskoristiti.
Bitka kod Peluzija
Godine 525. prije Krista dvije vojske susrele su se kod utvrđenog grada Peluzija, važnog obrambenog uporišta na istočnom ulazu u Egipat.
Peluzij je bio poznat kao vrata Egipta.
Tko bi zauzeo taj grad, otvorio bi put prema Memfisu i ostatku zemlje.
Egipatska vojska zauzela je obrambene položaje očekujući veliki sukob.
S druge strane nalazila se perzijska vojska koja je već stekla reputaciju jedne od najsnažnijih vojnih sila svog vremena.
Bitka koja je uslijedila ostala je zapamćena upravo zbog priče o mačkama.
Neobična taktika Kambiza II.
Najpoznatiji opis događaja dolazi od grčkog pisca Poliena, koji je živio nekoliko stoljeća nakon same bitke.
Prema njegovim zapisima, Kambiz II. naredio je vojnicima da ispred svojih redova nose mačke, pse i druge životinje koje su Egipćani smatrali svetima.
Druga verzija priče tvrdi da su slike mačaka bile naslikane na perzijskim štitovima.
Navodno su egipatski vojnici oklijevali koristiti strijele i koplja kako ne bi ozlijedili svete životinje.
Takva neodlučnost omogućila je Perzijancima da probiju obranu.
Ako je događaj zaista izgledao tako, riječ je o iznimno sofisticiranom primjeru iskorištavanja religijskih uvjerenja protiv protivnika.
Što kažu povjesničari
Iako je priča vrlo poznata, njezina vjerodostojnost predmet je rasprava.
Najveći problem predstavlja činjenica da najdetaljniji opis nastaje nekoliko stoljeća nakon same bitke.
Suvremeni egipatski izvori ne potvrđuju da su mačke korištene na taj način.
Dio povjesničara smatra da je riječ o simboličnoj priči kojom se željelo naglasiti koliko su Egipćani poštovali svoje bogove.
Drugi vjeruju da je određeni oblik psihološkog ratovanja doista korišten, ali u mnogo manjem opsegu nego što kasniji autori opisuju.
Nije isključeno ni da su Perzijanci koristili slike svetih životinja umjesto živih mačaka.
Potpuno siguran odgovor vjerojatno nikada nećemo dobiti.
Pad Egipta
Bez obzira na to jesu li mačke odigrale važnu ulogu ili ne, ishod bitke nije upitan.
Perzijanci su odnijeli pobjedu kod Peluzija.
Nakon toga krenuli su prema Memfisu, tadašnjoj egipatskoj prijestolnici.
Grad je ubrzo pao, a faraon Psametik III. bio je zarobljen.
Time je završilo razdoblje neovisne egipatske vlasti.
Egipat je postao dio golemog Perzijskog Carstva i ostao pod stranom vlašću sve do novih političkih promjena koje će uslijediti u narednim stoljećima.
Osvajanje je predstavljalo jednu od najvećih prekretnica u povijesti starog Egipta.
Psihološko ratovanje nije moderna ideja
Bez obzira na vjerodostojnost priče, jedno je sigurno.
Ratovanje nije oduvijek bilo pitanje samo brojnosti vojske ili kvalitete oružja.
Zapovjednici su često pokušavali iskoristiti vjerovanja, običaje i psihologiju protivnika.
U antičkom svijetu to je moglo značiti iskorištavanje religijskih simbola.
U kasnijim razdobljima korištene su dezinformacije, lažni pregovori, prikrivene vojske i brojni drugi oblici psihološkog pritiska.
Priča o mačkama upravo zato i danas privlači pažnju jer pokazuje koliko je ljudska domišljatost bila važna u ratovanju.
Legenda koja je nadživjela bitku
Više od 2500 godina nakon bitke kod Peluzija rasprava još traje.
Jesu li perzijski vojnici doista nosili mačke prema egipatskim linijama ili je riječ o legendi koja je s vremenom postajala sve dramatičnija?
Povjesničari nemaju dovoljno dokaza da bi dali konačan odgovor.
Ipak, činjenica da se ova priča i dalje spominje u knjigama o antičkoj povijesti pokazuje koliko snažno može odjeknuti događaj koji spaja ratovanje, religiju i ljudsku psihologiju.
Bilo da se dogodila upravo onako kako ju opisuju stari kroničari ili je tijekom stoljeća djelomično uljepšana, bitka kod Peluzija ostala je jedna od najneobičnijih epizoda iz vojne povijesti starog svijeta.


Komentari
Komentari se objavljuju nakon administratorskog odobrenja.