Rat koji je trajao samo 38 minuta

Rat koji je trajao samo 38 minuta

Povijest poznaje ratove koji su trajali desetljećima, generacijama oblikovali granice država i odnose među narodima. Međutim, postoji jedan sukob koji se po svojem trajanju izdvaja od svih ostalih. Trajao je manje od jednog sata, a ipak je završio smrću, političkim preokretom i promjenom vlasti.

Dana 27. kolovoza 1896. godine Velika Britanija i Zanzibar našli su se na suprotnim stranama oružanog sukoba koji će kasnije ući u povijesne knjige kao najkraći rat ikada zabilježen. Od prvog ispaljenog projektila do završetka borbi prošlo je svega 38 minuta.

Iako je trajao kraće od prosječnog nogometnog poluvremena, ovaj sukob otkriva mnogo o vremenu europskog kolonijalizma, borbi za utjecaj u Africi i odnosima velikih sila prema manjim državama krajem 19. stoljeća.

Zanzibar prije sukoba

Danas je Zanzibar poznat kao turistička destinacija uz obalu Tanzanije, no krajem 19. stoljeća imao je mnogo važniju geopolitičku ulogu.

Arhipelag je stoljećima bio značajno trgovačko središte na istočnoafričkoj obali. Kroz njegove luke prolazili su trgovci iz Arabije, Indije, Perzije i Europe. Trgovalo se začinima, slonovačom i drugim vrijednim robama koje su donosile veliko bogatstvo lokalnim vladarima.

Tijekom 19. stoljeća europske sile počele su pokazivati sve veći interes za istočnu Afriku. Velika Britanija i Njemačka natjecale su se za politički i gospodarski utjecaj na tom području.

Kako bi zaštitili svoje interese, Britanci su postupno povećavali kontrolu nad Zanzibarom. Iako je sultan formalno ostao na vlasti, mnoge ključne odluke morale su biti usklađene s britanskim predstavnicima.

Takav odnos stvarao je napetosti među lokalnim političkim elitama.

Smrt sultana i početak krize

Neposredni uzrok rata bila je smrt sultana Hamada bin Thuwaynija 25. kolovoza 1896. godine.

Sultan je bio blizak britanskim vlastima i održavao je dobre odnose s Londonom. Njegova iznenadna smrt odmah je izazvala političku nestabilnost.

Mnogi su tada sumnjali da nije umro prirodnom smrću. Pojavile su se glasine da je otrovan kako bi se otvorio put drugom kandidatu za prijestolje.

Nakon njegove smrti vlast je preuzeo Khalid bin Barghash, član vladajuće dinastije koji nije imao podršku Britanaca.

Prema postojećim sporazumima, novi sultan nije mogao preuzeti vlast bez odobrenja britanskog konzula. Khalid je to ignorirao.

Umjesto traženja suglasnosti, odmah se uselio u palaču i proglasio vladarom Zanzibara.

Britanci su takav potez smatrali otvorenim izazovom.

Britanski ultimatum

Britanske vlasti brzo su reagirale.

Njihov kandidat za novog sultana bio je Hamud bin Muhammed, političar kojeg su smatrali pouzdanim saveznikom.

Britanski konzul Basil Cave poslao je Khalidu ultimatum. Tražio je da se odrekne prijestolja, napusti palaču i raspusti svoje snage.

Khalid je odbio zahtjeve.

Umjesto povlačenja počeo je okupljati vojsku. Oko palače su raspoređeni naoružani vojnici, a nekoliko topova postavljeno je na obrambene položaje.

Do jutra 27. kolovoza okupio je približno 2800 ljudi.

Na prvi pogled to je izgledalo kao ozbiljna sila, ali većina tih ljudi nije bila profesionalna vojska. Mnogi su bili civili, stražari ili dobrovoljci bez ozbiljnog vojnog iskustva.

Britanci su u međuvremenu doveli ratne brodove u luku.

Snage koje su se našle jedna nasuprot drugoj

Na jednoj strani nalazio se Zanzibar sa svojim vojnicima, topovima i kraljevskom palačom koja je služila kao glavno uporište.

Na drugoj strani stajalo je Britansko Carstvo, tada najveća svjetska sila.

U zanzibarskoj luci usidrilo se nekoliko britanskih ratnih brodova opremljenih modernim topništvom. Među njima su bili HMS St George, HMS Philomel, HMS Racoon i drugi brodovi Kraljevske mornarice.

Britanci su imali i mornaričko pješaštvo spremno za iskrcavanje.

Omjer snaga bio je izrazito nepovoljan za Khalida.

Ipak, vjerovao je da Britanci neće otvoriti vatru na sultanovu palaču te da će diplomatski pregovori spriječiti sukob.

Pokazalo se da je procjena bila pogrešna.

Početak najkraćeg rata

Britanski ultimatum istjecao je 27. kolovoza 1896. godine u 9 sati ujutro.

Khalid bin Barghash i dalje je odbijao napustiti palaču.

Točno u 9 sati britanski ratni brodovi dobili su naredbu za otvaranje vatre.

Prvi projektili pogodili su palaču gotovo odmah.

Masivna zgrada od drveta i kamena nije mogla izdržati snažno bombardiranje. Topničke granate probijale su zidove, izazivale požare i rušile obrambene položaje.

Zanzibarske snage pokušale su uzvratiti vatru, ali njihovi topovi nisu predstavljali ozbiljnu prijetnju modernim britanskim brodovima.

Borba je od samog početka bila potpuno jednostrana.

Uništenje palače

Nakon nekoliko minuta postalo je jasno da Khalidove snage nemaju nikakve izglede.

Britansko topništvo nastavilo je gađati palaču, a požari su se brzo širili.

Jedan od zanzibarskih brodova, kraljevska jahta Glasgow, pokušao je odgovoriti na napad.

Britanski brodovi brzo su ga pogodili i potopili.

Dok su granate padale po kompleksu palače, branitelji su počeli napuštati položaje.

Dio vojnika pobjegao je iz borbe, dok su drugi ostali zatrpani pod ruševinama.

Khalid je uvidio da nema mogućnosti za pobjedu.

Prije završetka sukoba uspio je pobjeći iz palače i pronaći utočište u njemačkom konzulatu.

Njegov bijeg praktički je označio kraj otpora.

Kraj rata nakon 38 minuta

U 9 sati i 38 minuta zanzibarska zastava spuštena je s palače.

Britanci su prekinuli bombardiranje.

Rat je završio.

Od početka sukoba do posljednjeg ispaljenog projektila prošlo je svega 38 minuta.

Time je Anglo-zanzibarski rat postao najkraći rat u zabilježenoj svjetskoj povijesti.

Procjenjuje se da je na strani Zanzibara poginulo ili ranjeno više od 500 ljudi.

Britanske snage pretrpjele su samo jednog lakše ozlijeđenog mornara.

Takav omjer gubitaka jasno pokazuje kolika je bila razlika u vojnoj snazi između dviju strana.

Što se dogodilo nakon rata

Odmah nakon završetka sukoba Britanci su na prijestolje postavili svog kandidata Hamuda bin Muhammeda.

Novi sultan bio je znatno skloniji britanskoj politici i suradnji s kolonijalnim vlastima.

Time je britanski utjecaj na Zanzibar dodatno ojačan.

Khalid bin Barghash ostao je neko vrijeme pod zaštitom Njemačke. Kasnije je završio u progonstvu, daleko od prijestolja koje je pokušao osvojiti.

Zanzibar je formalno zadržao određeni stupanj autonomije, ali je stvarna moć sve više prelazila u ruke britanske administracije.

Sukob od 38 minuta postao je simbol kolonijalne ere u kojoj su europske sile često odlučivale o sudbini manjih država bez mnogo prostora za otpor.

Zašto je ovaj rat ostao zapamćen

Iako po trajanju gotovo neprimjetan, Anglo-zanzibarski rat ostao je jedinstven povijesni događaj.

Nijedan drugi međunarodno priznati rat nije završio brže.

Njegova priča pokazuje koliko su političke odluke, kolonijalni interesi i neravnoteža vojne moći mogli utjecati na sudbinu čitavih država tijekom 19. stoljeća.

Danas se rat između Velike Britanije i Zanzibara uglavnom spominje zbog rekordno kratkog trajanja, no iza tog podatka krije se priča o borbi za vlast, međunarodnim interesima i vremenu kada su velike sile oblikovale političku kartu svijeta prema vlastitim interesima.